Jaz u zakonskim pogodnostima za radnike u realnom i javnom sektoru produbilo je prošle sedmice i Vijeće ministara BiH odlukom da se onima na budžetu dnevnice za službena putovanja u BiH povećaju sa 25 KM na 40 KM.
Predsjednik saveza samostalnih sindikata BiH Selvedin Šatorović govoreći o kolektivnim ugovorima navodi kako oni postoje i u realnom sektoru, ali u određenim granama te da su potpisani sa Udruženjem poslodavaca.
– Generalno da li su oni kvalitetni i da li zadovoljavaju potrebe radnika u FBiH, to je sada druga tema. Pitanje je i, ukoliko nisu dobri, zašto su dobili podršku organa sindikata realnog sektora. Dakle, imaju u nekim segmentima i dobri ugovori, kao što je to u sektoru metalske industrije. Nažalost, imamo i neke druge primjere. Ali Zakon o radu koji je donesen u 2016. godine stavio je sindikate u jako podređen položaj – naglašava on.
Stvar je pregovaranja, mišljenja je Šatorović, i zašto su satnice u realnom sektoru dosta niže od onih u javnom.
– U nekim segmentima ja, kao predsjednik Saveza samostalnih sindikata, nisam pristalica postojanja bilo kakvog kolektivnog ugovora. Bolje nikakav nego svakakav jer, znate, kada se potpiše kolektivni ugovor vi preuzimate kao sindikat obavezu na sebe da ćete poštovati taj kolektivni ugovor. Odnosno da će vaši radnici taj određeni period raditi pod tim uslovima koji su propisani.
Zbog toga nije dobra stvar potpisivanje kolektivnog ugovora na duži vremenski period, imajući u vidu kretanje cijena, inflaciju. Generalno postoje i dobri kolektivni ugovori koji su i možda bolji od onih koji su u javnom sektoru. Međutim, to je zaista rijedak primjer i obično se oni potpisuju u kompanijama koje imaju inostrani kapital – kazao je.
Šatorović za Faktor pojašnjava i zašto štrajk u kompanijama realnog sektora nema isti odjek kao i uposlenika u javnom sektoru koji se finansira iz budžeta.
– Naravno, svaki štrajk je najnepopularniji vid sindikalne borbe i obično se treba učiniti sve da dođe do dogovora prije toga. Međutim, štrajk u određenoj kompaniji ne odgovora prije sveg poslodavcu. Zbog toga, ako imate jak sindikat, složan, ljude na čelu koji će isključivo zastupati interese radnika i njihove stavove onda će poslodavac želeći izbjeći štetu u svom poslovanju definitivno se okrenuti pregovorima. Iz tih razloga je neophodno da ti sindikati poprilično ojačaju, da radnici shvate da jedini način artikulacije njihovih zahtijeva može biti kroz sindikat te ukoliko nisu zadovoljni radom svojim sindikalnih predstavnika ne trebaju se isključivati iz sindikata već promijeniti te predstavnike – poručuje Šatorović.
O razlikama u visini dnevnica u realnom i javnom sektoru, a koje je usvojilo Vijeće ministara BiH, Šatorović navodi kako je, prije svega, potrebna promjena paradigme.
– U smislu da je poslodavac najvažniji u sistemu u BiH. Potrebno je da se pormijeni svijest o tome da poslodavci iz realnog sektora pune budžete i da se shvati da budžete svih nivoa, pa i institucija BiH, pune radnici. Dakle, radnici koje zarade, prije svega za profit i dobit svog poslodavca, a i za budžete i dnevnice ogromne administracije koja vjerovatno ne postoji u tom obimu nigdje u svijetu. Onda u konačnici, radnicima ostanu mrvice na tom principu – istakao je.
Neophodno je, dodaje, donijeti odgovarajuće zakone, prije svega o minimalnoj plaći koji će regulisati minimalna primanja radnika u koji, naravno, ne ulaze naknade.
– A onda kroz kolektivno pregovaranje gdje će država statiti uz radnike kao što je to bio slučaj s radnicima i Upravom Arcelor Mittala kada je Vlada FBiH jasno i precizno stala uz sindikat i zahtjeve radnika. Tako se trebaju ponašati svi nivoi države i kada budemo imali takvu situaciju onda možemo očekivati da će radnicima u BiH biti bolje – mišljenja je on.
On je pojasnio i kako “natjerati” vlasti da dođe do toga:
– Mi imamo problem kako da natjeramo vlasti svih nivoa da rade svoj posao. To je problem u BiH koji se vuče skoro 30 godina. Svaki put mi imamo obećanje da ćemo imati promjene nabolje. A svjedoci smo da ako uzmete situaciju kakva je bila nakon agresije na BiH i situaciju koja je danas, primjetit ćete da ljudi puno lošije žive. Dakle, da je standard radnika puno lošiji. Prema tome, mi smo ti koji svake dvije godine imamo pravo da kažemo šta mislimo o radu politika i političara. Ljudi moraju uzeti stvari u svoje ruke i na taj način – zaključio je.
Izvor: Faktor.ba